Pogled preko ograde: kako su drugi uveli eRačune i što Hrvatska može naučiti
Nismo prvi - i zašto je to dobro
Hrvatska s eRačunom ne ulazi u nepoznato, ulazi na teren po kojem su susjedi i veće europske ekonomije već hodale, uz više ili manje spoticanja. To znači dvije stvari.
Prvo, modeli su već isprobani – centralizirani, decentralizirani, i hibridni.
Drugo, već se zna gdje se najčešće gubi vrijeme, a to je rijetko u samoj tehnologiji, a puno češće u pripremi procesa i edukaciji ljudi.
Ovaj tekst zato ne pokušava “dokazati” da će sve biti lako. Pokušava nešto praktičnije: izvući pouke iz prakse drugih i prevesti ih na hrvatski kontekst, bez dramatiziranja i bez uljepšavanja.
Italija: pionir koji je platio školarinu, pa dobio koristi
Italija je uvela obveznu elektroničku fakturu za transakcije među privatnim subjektima od 1. siječnja 2019. godine, kroz sustav SdI, Sistema di Interscambio (Agenzia delle Entrate, La fattura elettronica).
U prvim godinama najčešće su se čule dvije primjedbe. Prva je bila osjećaj “duplog posla” – formalni dio ide kroz sustav, a kupci istovremeno traže dodatne interne podatke. Druga je bila osjećaj da se dio administracije samo preselio s papira na ekran, bez prave automatizacije.
S vremenom se percepcija promijenila, osobito kod poduzeća koja su uredila cjelokupan proces – od narudžbe,preko knjiženja i plaćanja. Tada se trošak obrade računa počinje smanjivati, a kvaliteta podataka rasti.
Italija je dobar podsjetnik na jednu stvar: obveza sama po sebi ne donosi korist, korist dolazi tek kada eRačun postane dio automatiziranog procesa, umjesto da bude “još jedan format” koji netko ručno obrađuje.
Slovenija i Njemačka: dvije strategije postupnog uvođenja
Slovenija već godinama ima obvezan eRačun za poslovanje prema javnom sektoru, B2G, kroz sustav javnih plaćanja, uz usklađenost s europskim standardima, ali bez opće B2B obveze u ovom trenutku. To je donijelo relativno visoku razinu digitalizacije prema javnim naručiteljima, dok je poduzetnički sektor napredovao neujednačeno, ovisno o veličini i organizaciji poduzeća.
Njemačka ide drugačijim ritmom. Prema informacijama Europske komisije, od 1. siječnja 2025. poduzeća moraju biti sposobna zaprimati EN-usklađene elektroničke račune, dok se obveza izdavanja uvodi postupno – od 2027. za veće sustave te do 2028. za sve ostale.
Iz ova dva primjera Hrvatska može izvući dvije pouke. Ako se sve ostavi na dobrovoljnosti, digitalizacija ide sporo i neujednačeno. Ako postoji čvrst rok, ali i razumno razdoblje prilagodbe, veća je šansa da većina tržišta uđe pripremljena – pod uvjetom da informacije budu jasne, a testiranje realno.
Srbija: što znači centralizirani model i gdje se najčešće lomi
Srbija je eRačune uvela kroz centralizirani sustav SEF, Sistem elektronskih faktura, uz obvezu razmjene eRačuna u privatnom sektoru od 1. siječnja 2023.
Centralizirani, takozvani clearance model, podrazumijeva da fakture prolaze kroz državnu platformu prije nego što se smatraju valjanima. Prednost je očita: država brže vidi promet i nelogičnosti, a poduzetnici s vremenom dobiju jednu “adresu” kroz koju sve prolazi.
Nedostatak se također brzo vidi. Početna faza često znači puno promjena u uputama, puno pitanja, i realan rizik da se dio tržišta pokuša priključiti u zadnji trenutak. Tada pritisak istodobno pada na IT, računovodstvo i operativu.
Gdje je Hrvatska u toj slici
Hrvatska već ima iskustvo s eRačunom u javnoj nabavi, i s Peppol infrastrukturom. Primjerice, FINA opisuje svoju pristupnu točku unutar Peppol mreže za prekograničnu razmjenu eRačuna u javnoj nabavi.
Novi iskorak je širenje obveze na B2B segment. Obveznici PDV-a u Hrvatskoj morat će slati i zaprimati eRačune za tuzemne transakcije od 1. siječnja 2026., dok je za one izvan sustava PDV-a predviđen MikroeRačun za zaprimanje tijekom 2026.
Model je decentraliziran u smislu da se oslanja na posrednike i interoperabilnost, umjesto na jednu centralnu platformu kao jedini ulaz. To daje fleksibilnost, ali i zahtijeva disciplinu. Poduzeće mora znati kako račun ulazi u sustav, tko ga zaprima, kako ide put od odobravanja do knjiženja i gdje se rješavaju iznimke.
U pozadini postoji i jedna praktična prednost okruženja. Hrvatska je u eurozoni od 1. siječnja 2023. To samo po sebi ne rješava eRačun, ali olakšava standardizaciju bezgotovinskih plaćanja i povezivanje procesa naplate u jedinstvenoj valuti, što u praksi smanjuje trenje kad se procesi jednom digitaliziraju.
Gdje se svi spotiču, i kako to izbjeći
Lekcija za Hrvatsku iz prethodnih primjera nije da je jedan model bolji od drugog, nego da je vrijeme najveći saveznik. Tehnologija može biti korektna, ali ako se cijeli posao radi u zadnji tren, cijena je uvijek ista – stres, improvizacija i više pogrešaka.
Kad se pogleda iskustvo Italije, Slovenije, Njemačke i Srbije – tri stvari se gotovo uvijek ponavljaju.
Prvo, tehnologija rijetko bude glavni problem. Glavni problem je vrijeme. Poduzeća koja čekaju zadnji tren prva osjete zastoje, jer sve pokušavaju riješiti odjednom.
Drugo, usko grlo su ljudi i procesi. Čak i kad slanje funkcionira, zaprimanje često “zapne”. Računi dođu, ali ne prolaze glatko kroz tok, od narudžbe, preko odobravanja, do knjiženja. Tada nastaju ručne zaobilaznice koje pojedu dio koristi.
Treće, najveća šteta dolazi iz improvizacije. Tamo gdje je eRačun shvaćen kao prilika da se preispita cijeli proces, dobit se vidi u urednijim podacima, manjem broju grešaka, bržoj obradi i mirnijem radu. Tamo gdje se radi samo da se “zadovolji zakon”, često nastane paralelni svijet PDF-ova i papira koji ne nestaje, nego postaje još složeniji.
Što to praktično znači za hrvatske poduzetnike
Ako ove primjere prevedemo na hrvatsku svakodnevicu, poruke su jednostavne.
Nemojte testirati u zadnji tren. Ne gledajte samo slanje, nego cijeli krug: isporuku, račun, odobravanje, knjiženje, plaćanje i arhivu. Uključite i računovodstvo i operativu, jer eRačun nije samo IT tema, nego tema svakodnevne rutine.
I najvažnije, gledajte eRačun kao alat koji može skratiti put od isporuke do uredne naplate – ali samo ako proces postane stvarno automatiziran, a ne samo prebačen u drugi format.
U sljedećem tekstu idemo korak dalje: što ova promjena znači za brzinu novca u praksi i zašto digitalizacija eRačuna mijenja način na koji se potraživanja mogu brže pretvoriti u likvidnost.
